utorak_25.09.2007.
VIVA LA POLA
Da da i još jednom da…upisala sam filozofski, totalno neplanirano postala sam studentica POVIJESTI te HRVATSKOG JEZIKA i KNJIŽEVNOSTI na sveučilištu Jurja Dobrile u Puli…još ne mogu vjerovati da u subotu u noći ja odlazim, selim se u pulu….
- kući ću najvjerovatnije doć tam negdje oko Božića…..ako baš ne budem mogla izdržat evo mene sredinom 11….
- još mi se sve to čini kao neki san iz kojeg nikako da se probudim…a tako se silno želim probuditi… Sretna sam što sam upisala povijest, iako bi najsretnija bila da sam psihologiju upisala, ali ta Pula mi je tako daleko, Pace je u Zagrebu, Boba u Osijeku….
-ma najvažnije je da sam ja stan našla… i tako bili mi u puli…mater, čaća i ja…i budući da smo prvi put bili u puli, kao pravi turisti kupismo plan grada koji je moja draga majčica onako nasred centra u puli raširila…a ljudi prolaze i gledaju a ja ''zemljo otvori se''…
- budući da mi je ovo zadnji post prije odlaska, a do novog će proći neko vrijeme, odlučih naškrabat onu toliko obožavanu abecedu….
Pa krenimo :
A – azra – moja voljena kuja….
- ananas – ne volim ga….
B – boba – jakooo dobra cura….i frendica….
- bubamara – …
C – hmmm..
D – danka – draga, dobra…itd
E – enigma – hmmm…
F – fićek – kad jednog dana položim bilo bi tako lijepo voziti žarko zelenog fićeka…
G – golube, moj golube nosi joj suze mjesto pjesme….
- grašak – uuu obožavam ga
H – hrvatski – bit će napeto u svakom slučaju …
I – ivan – moj dragi, ponekad obožavani, zahvaćen pubertetom brat …
J – julijana – moje nadasve divno ime
- jabuke – uuu što ih volim
K – kozice – hmmm
L – lobotomija – hmmm
Lj – ljepota – pravo prokletstvo s kojim se svaki dan nosim …
M – more – ne volim ga…a sad ću ga svaki dan gledat ….
N – novac – potreba…
Nj – njuška – hmmm
O – odlazak – ne želim otići…
P – patricija – my big love…
- prolaznost – to nas sve polako dostiže…
- pula – fuj to …
- prsti – i to nožni …. Fuuuuuj …
R – riba – fuj to…
- romeo – hmmm…još uvijek ga tražim …
S – san – njega nikad dosta ….
- studentica – vau pa to sam ja…
T – tišina – ponekad uživam u tišini…
- totalno – riječ koju u posljednje vrijeme prečesto rabim …
U – usne – hmmm…
V – voda – pijem mnogo vode…
Z – zima – uuu što je volim…
- zelena – moja najdraža boja …
...eto napisah i ovaj nazovimo ga ''oproštajnim postom '' iako to nije....ali uglavnom veliki pozzdrav...
četvrtak_23.08.2007.
i'm not real
Tišina prodire kroz tanke zidove šupljih kuća raznolikih fasada. Posljednji krik dopirao je upravo od nje. Jadno djevojče svim snagama borilo se protiv neprijatelja oštrih kandža, izmučena jadnica ubijala je sebe svakim pogledom u odraz u izlomljenom, očevom rukom slijepljenom zrcalu. Shrvana bolom prikupljala je posljednje atome snage. Istrčala je iz kuće na rosnu tratinu, pala na koljena. Okupana krvlju sitnim, koščatim ručicama kopala je grob svoj. Kopala ga je cijelu noć. U jutro legne blatna u raku i oči ružičaste zauvijek zatvori. Odlučila je spokojno žmiriti u kobnoj tišini i čekati smrt ne živeći u zlom svijetu pokvarenih ljudi. Smrt ju je čekala pred velikim brončanim vratima zajedno s ključevima pakla koji je već doživjela. Lagano je koračala stazom posutom žutim ružinim laticama. Fenjeri su obasjavali ulice pakla, ipak tama je preuzimala svaki tračak svijetlosti, unatoč tome i dalje je koračala škripavim mostovima. Tratinčice su joj davale nadu da u tom crvenilu tame postoji nešto čisto i nevino. Svakim korakom sve je dublje zalazila u carstvo gdje je ''ON'' glavni lik. Pogledavši prema njemu ukaže joj se iznenada velika dvorana s ogromnom neonskom reklamom ''IZLOŽBA U TIJEKU''. Oklijevajući uđe djevojče u dvoranu prepunu trulih, usmrđenih ljudskih tijela. Dugo je hodala među njima, čitala izblijedjela imena davno živućih, naišavši na svoje ime vrisne ona i gle otvori očice. Probudila se u sobi tamnih zidova, sve je i dalje bilo isto samo je nekako bol bila veća.
- nakon ovog izljeva nečega slijedi kratak osvrt na bobin koncert ili ti ''open club''
- koncert je bio odličan, odlični bandovi i još bolja atmosfera ili ti štimung...
- jedan veliki aplauz upučujem bobinim limenima ili ti we come one - dečki su bili odlični, također taj isti gromoglasni aplauz upučujem i wastedima - koji su također ''rasturili'', ovi ostali bandovi su bili ok....ali mi nisu baš nešto ostali u sjećanju...
- i da još jednom utvrdimo gradivo : jako dobar koncert, jedan od boljih na ovim prostorima... do sljedečeg koncerta veliki pozdrav
srijeda_04.07.2007.
100% pod naponom
Napokon odlučih napisat novi post. Predhodni je napisala moja kolegica koju ovim putem pozdravljam i šaljem joj puno pusa i ljubavi… joj kako sam samo nježna…
- sutra s Bobili idem u Osijek predat papire za učiteljski, od psihologije u OS ništa. Odlučila
sam psihologiju samo u Rijeci pisat i najiskrenije se nadam da ću i upisat da to neće biti
samo uzaludno bačen novac i vrijeme. Učiteljski je samo neka rezerva.
Od mature sam nosom u knjizi svaki dan i muka mi je već i od učenja i zatvorenog prostora, da sad previše ne dramatiziram dala sam si odušak kroz vožnju biciklom našim predivnim Slatinskim krajem. Tako sam u nekoliko navrata s već spomenutom Bobili bila na muljastom, još uvijek ne predviđenom za kupanje jezeru. I ovo tipkanje mi je neka vrsta oduška.
- osjećam kako se u meni nakupljaju neke neindentificirane emocije, uglavnom su to negativne emocije
kojima još uvijek neznam uzrok i mislim da ću sve te emocije onako lagano izbacit na nekog, lako moguće da bi tog nekog mogla usput povrijedit ali šta se tu može, takav je život. Baš nekidan jedna '' kolegica '' mi je onako saopćila da sam '' kuja bila i kuja ostala ''. I s ponosom ću konstatirat da sam ponosna na to. Iako oni koji me poznaju '' u dušu '' znaju da nisam kuja (možda sam nekad). Ali ne vidim ništa loše u tome, ponekad je dobro s vremena na vrijeme pokazat i tu stranu.
Eto baš sam se nešto raspisala.
Sutra kad dođem iz Osijeka idem u Đurđenovac kod sisterki. Ne idem tamo bančit, idem obnovit svoje opširno znanje iz matoške, tj. idem ne obnovit već naučit matematiku. Sad koliko će bit moguće preći 2.razred u nekoliko dana ovisi samo o meni, iako moram napomenuti da sam u 3 dana uzastopnog rješavanja prešla 1. razred.
- baš sam imala želju napisat neki samo meni svojstven, pomalo depresivan tekstualni uradak ali previše sam iscrpljena (psihički) da bi mogla nešto sklepat. Ili mogla bi možda prepisat jedno od svojih remek djela koja se nalaze duboko u kutiji s bijelom (sad već vjerojatno od prašine sivom) mašnom. Nisam dugo čitala sadržaj te kutije, sada je pravi trenutak da obnovim sjećanja.
- nakon mature htjela sam zatražit profu da mi dopusti da fotokopiram svoj maturalni uradak (maturalnu zadaću), toliko sam zadovoljna napisanim da je šteta to ne imat u zbirci ''sva moja remek djela''. Iako zvuči sarkastično ili možda ironično (neznam razliku između ta dva pojma) stvarno sam oduševljena bila i još uvijek jesam napisanim.
- uglavnom da rezimiramo : ovo je jedan od podužih postova, ni sama nisam svjesna kako
sam samo uspjela napisat tako dug post. Inače borim se protiv dugačkih postova.
- 12.7. prijemni mi je u rijeci – jedva čekam
- eto toliko za sada pa se čujemo u neko dogledno vrijeme…
POZDRAV i lezi mali neću ti ništa !!!
srijeda_20.06.2007.
zar je u opće bitan naslov kada ja pišem post?????
znam da ste ovo jedva dočekali.....
evo ja ću objavit post na ovom Julijinom TZV. "BLOGU"....
mi smo napokon završili sa školom,,,,maturirali i sve to kako to ide...sada smo spremni za udat se .....(samo da je muško ,ja ne tražim u jaju dlaku")
iako ne vjerujem ja da je iko od nas spreman još za takve stvari ipak smo mi od one generacije koja kasni za svim,,jer kada se sada vratim malo u prošlost i pogledam kakve smo gluposti radili sumnjam da se to naziva zrelost.par primjera:neki su se i upišali u gaće,neki se zaletavali u zatvorene prozore doživljavajući bliski sudar sa staklom uvjereni u stavu da je prozor otvoren,neki su padali na ulazu u tramvaj ne dižući se nakon pada,neki su gađali razred sa svojom bljuvotinom od kikirikija i pljuvačke sve to lijepo složivši na ravnalo i onda PALJBA, a ostatak razreda odmah na glavu stavlja kacige(čitaj:bilježnice),,,,ne kažem da među navedenim stavkam nisam ni ja ali imena neću navoditi ipak sve je to stvar naše mladosti....
i tako ne znam što bih vam pisala možda malo o vlasnici ovoga bloga mojoj najboljoj prijateljici sa kojom brojim 12 godina prijateljstva.
da da 12 godina,,
pa da krenem:
sjećam se kada sam prvi puta to stvorenje ugledala imalo je kratku kosu,rozu majcu sa slonićem i plave tajice došla je i sijela u razred ,moja mala buca ,ono što sam prvo zapamtila je da se je uvijek smijala...krenule smo se družiti ,prvo smo bili djeca i naravno radili šašave i otkvačene stvari ali nekako sa pubertetom mijenjale smo se no ona je uvijek ostala kao dijete ni dan danas kada gledam nju sa njenih 18 godina i moga brata od 7 godina razliku je teško uočit....jer to je dijete veliko.....ne znam odakle da krenem,,,,od toga kada se je pravila faca sa bicikolm i pala u kanal pun kopriva i cijeli tur ispekla
,,nisam joj u tom trenutku ni pomogla jer sam se valjala po podu ,ona njena faca i koprive naravno i bicikl na njoj bili su prilično šokantna situacija, onda kada je jednom prilikom spuštajuči se niz stepenice iz čistog mira ničim izazvana skotrljala se niz njih,,ili još bolje ,,pazite ovo ;bile su utrke u gradu sl,promet je bio zatvoren ona vidjevši naše frendice krene pretrčavati cestu i udari je auto,,ja normalno ostala stajat ko zakopana na semaforu da bi se ona nakon par minuta digla ispod auta sva krvava i ćađava i rekla pobjedosno"dobro sam",,,,,,jojjj
ma nekako je uvijek sklona tome padanju,ali to na takav način da se to nikome ne dešava nego samo njoj, sa svime što sam sa njom prošla mogu reći da sam sve doživila i da me više ništa ne može iznenaditi,, naravno to sam ja mislila ,,ali jednu situaciju nikada neću zaboraviti i to onu kada je jedan dečko imao punu šaku bombona i kad ga je ona tražila jedan a on joj nije dao,,,a ona je jadna toliko bila u bedu i cijeli dan govorila"da mi nije mogao dat jedan",,inače oni koji je znaju ,znaju da je jako osijetljiva po pitanju hrane,,,,,,,,,no sve su to stvari koje moju Juliju čine osobom koja je uvijek bila uz mene,pomogla mi kada mi je to bilo najpotrebnije,ona je osoba koju bi svako poželio ja sam jako sretna jer znam da imam frendicu sa kojom sam puno toga prošla i sa kojom ću još puno toga proć..pa iako se ja neudam nadam se da ću stajati uz nju sa njene lijeve strane kada se ona bude udavala,,,juce oprosti mi što sam te nekada iznevjerila ali ti si mi sve,,,,voli te tvoja frendica Patricija
SVIMA KOJI ČITAJU OVAJ BLOG ISPRIČAVAM SE AKO IM JE OVO BILO DOSADNO ALI MORALA SAM TO REĆI OSOBI KOJU VOLIM I CIJENIM VIŠE OD SEBE ,IPAK SADA IDEMO OBJE NA FAKS SVAKA NA SVOJU STRANU I NE ZNAM KAKO ĆU BEZ TE FACE KOJA JE MOJ ŽIVOT UČINILA POSEBNIM,,,volim vas sve također i moje druge frendice koje nisu manje posebne sve vas volim,,(pozz danki,bobi,anji,,,ma svima
ponedjeljak_28.05.2007.
KRALJEVSTVO ZA ŠONJU
Nakon dužeg izbivanja odlučih napisat novi post. Nastava je gotovo, bar za nas maturante, i sad su u tijeku pripreme za maturu. Zadovoljna sam vlastitim uspjehom, iako je moglo i bolje jer uvijek može bolje. Iako je norijada bila u četvrtak, već u srijedu mi ''naturamti'' počeli smo s veseljem. I u srijedu i u četvrtak sam bila mokra, odjeća se sušila na meni tako da se posljedice danas osjećaju. Baš nam je bilo lijepo, sjedili smo u parku, pili sokiće i pjevali. No ne mogu reći da nešto previše žalim, s onima kojima sam bila dobra kroz ove 4 godine s njima ću i dalje biti dobra tako da nije bilo potrebe za žaljenjem.
I sad iz dosade nastala je jedna jako zanimljiva priča u kojoj nećemo navoditi imena da se tko ne bi našao uvrijeđenim.
Po završetku gimnazije shvati mlado djevojče kako je propustilo svoju priliku da zbari mladog, naivnog 3 godine mlađeg dječarca po imenu Stanislav. Sva u tuzi odluči se ona na jedan drastičan potez, spojiti će ona svog prijatelja Ružička sa Stanislavom. Da, da, njih dvojica uči će u prvi istospolni brak u virovitičko podravskoj županiji. Mlada zanosna crnka Jana ponudi se da bude biološka majka njihovom sinu. Nakon ceremonije vjenčanja, Jana zatrudni, da ne bi došlo do zabune, djevojče je oplođeno umjetni putem (iz epruvete). Nakon 9 mjeseci Jana u svojoj devetnaestoj godini rodi predivnog dječarca, kojem roditelji Stanislav i Ružička nadjenu ime Travis. Travisa su osamnaest godina odgajali, svaki dan pokazujući mu sliku mladog djevojčeta po imenu Jagoda. Njihov prvi, sudbonosni susret dogodio se na Travisov 18 rođendan. Bila je to ljubav na prvi pogled. I iako je Jagoda bila osamnaest godina starija oni su se vjenčali, dobili malog sinčića. oboje su bili veliki zaljubljenici u metal. Obišli su sve metal i pokoji rock koncert. I naravno živjeli su sretno do kraja svoga života tamo negdje iza sedam gora i sedam mora.
THE END
Ova priča nastala je u petak 25.5.2007. u Virovitici oko 00:53 h.
Pozdrav
utorak_24.04.2007.
novi post
nakon poduže stanke došlo je vrijeme da i ja napišem novi post.
Uopće ne znam zašto pišem al ajd, kad je blog tu da bar ima koliko toliko postova. U ovih nekoliko tjedana koliko nisam pisala nije se ništa značajno dogodilo. Kraj 4. razreda sve je bliži, maturalna je sljedeći petak tako da u razredu vlada stanje opće napetosti, nitko se s ničim ne slaže, svima nešto smeta…uglavnom kaos. Napokon smo se uz mnogo muke, truda i znoja dogovorili za majice. Biti će crne sa žutim slovima…sad što piše nije bitno.
Jučer smo u razredu raspravljali o tome dali ćemo plesat bečki ili engleski valcer…mislim da je većina bila za bečki, u tu većinu i ja spadam.
Kupila sam si cipelke, peta ima cijelih 6.5 cm.
U subotu smo išli u školu, bila je to prava kalvarija. Poslije nastave išla sam kod Danke da mi pokaže njemački, i ovim putem se ispričavam Dančici što sam je izmučila. Danka inače je vrlo smirena ali eto samnom je izgubila živce, čak je u jednom trenutku i nasilna postala. Ali isplatilo se. Kući sam došla oko 5, odmarala se do 7, a u 15 do 9 našla sam se s Patricijom, i nas dvije uputile smo se u potočane kod Anjuške. Kod nje smo zujale, pile kapučino, Anja i Pace su igrale neku blesavu igru u kojoj su oslobađale malu sirenu i ostale likove iz bajki
…Anja je pobijedila. … oko 12 i 15 smo se uputile u centar… oko pola 1 smo bile u ar-u, tamo naravno atmosfera užasna, sve puno dima. Prije nego što smo se uputile kući obišle smo sve kafiće u kojima je bilo isto kao i u ar-u…. al dobro navikli smo mi da je kad nas jadno… TREBA NAM PROMJENA… Planirala sam kući doć oko 11, ali eto došla sam oko pola 2….
U nedjelju sam se digla 20 do 8 i to čak sama, nije me sat budio… u 9 sam se našla s Pace i otišle smo u vatrogasni po nošnje… da da, u nedjelju nastupamo u parku s početkom u 3 popodne… ma biti ćemo prave rumene snaše….
I eto jučer je bio ponedjeljak, prva 2 sata pisali test iz matoške, treći sat imali TZK, a četvrti sat opet je izbila svađa oko sjedenja na maturalnoj… peti sat smo imali glazbeni i gledali smo fantoma u operi..bilo je odlično iako nismo gledali do kraja… šesti sat njemački i neki od nas su se poslije njemačkog uputili kući a neki su imali etiku…
….. i to je to…
pozdrav
subota_24.03.2007.
možda sam uništena ali nikad neću biti poražena
… nalazila sam se u jednoj ne inspirativnoj fazi dok nisam pročitala Gordanin najnoviji post…
iskreno jako me rastužila, možda čak i malo zbedirala.
Eto sve što je lijepo kratko traje, ponekad i prekratko, pa tako i život. Tužno je to kad jedna mlada osoba izgubi život ili još je tužnije kad ga si oduzme. Ponekad se pitam zašto netko mlad, netko ispred kojeg je cijeli život umre, tko to dopušta da jedan mladi život nestane praktički u samo jednom trenu. Nikad ne znaš što te čeka… iako je baš to draž života to je i ono što plaši. Plaši me ono što slijedi, ono što me čeka sutra. Ponekad izađem iz kuće i pomislim što ako je ovo zadnji put da vidim mamu, tatu, brata, što ako je ovo zadnji put da vidim sve svoje prijatelje. Taj tren proleti mi kroz glavu sve ono što sam učinila i sve ono što nisam a trebala sam. …
… vjerujem da svatko zna ili bar osjeća da mu je smrt za vratom … moja baka mjesec dana prije nego je otišla 2 metra pod zemlju, davala mi je svoju burmu… kada sam je pitala zašto mi je daje, rekla je zato što osjeća da će ubrzo umrijet…. Ja sam joj rekla da nepriča gluposti i nisam htjela uzeti taj prsten… i sad svaki dan žalim što ga nisam uzela…
No uglavnom velika je šteta što ljudi ne žive vječno… i onda kad nam život dosadi, kada ostvarimo sve svoje snove i želje, jednostavno odletimo na nebo gdje ćemo bez obzira na spol svi dobiti bijele haljine…
Svi ćemo postati anđeli….
pozdrav
nedjelja_18.03.2007.
joj taj naslov
Kaže meni moja Pace da pišem nešt realno…nešt iz mog života…. Pa Pace na tvoj i Suzanin zahtjev :
- Da krenemo…
pa ovako nije da baš imam o čem pisat… a i ono o čem bi mogla pisat nije za sve…
ima tu puno zanimljivih događanja al nekad je bolje držat jezik za zubima i ne
izazivat vraga jer moja dear Pace zna šta se desi kad se taj zločesti vrag izaziva…
- i ajd da stranica ne bude napola ispisana evo…tako se nas par pametnih cura Pace,
Danći, Sabi, Boba i naravno ja… (mislim da je Martina stajala u pozadini)…našlo
raspravljat o nekim, nazovimo ih filozofskim pitanjima npr. Zašto se čarapa ne zove
crijep, zašto se fizika ne zove analno a kemija oralno…. Naravno ostatak rasprave nije bio ništ pametniji od ovog dosad napisanog….
Al uglavnom to je jedan od onih ''pametnih'' razgovora koji smo znale vodit i
Koje još uvijek vodimo… sam šteta što tako na filozofiji nismo aktivne… i sam
Platon, možda čak i Aristotel te ostali slavni filozofi bi se zamislili nad ovima za ljudski rod važnim pitanjima…
- no ajmo dalje….
… šta se još dešava… svi sad su u tom điru maturalne… svi nešto traže, kupuju..pa
da ne odudaram od drugih, i ja tako tražim cipele… u ponedjeljak smo Pace i ja išle
isprobavat neke cipelke… ja si našla neke u planetu…al jadna moja kolegica ima
problema, njoj su sve male il je žuljaju…
- i sad ja još sam moram kupit te cipelke i naučit hodat kak spada jer malo
nabadam…al to je i za očekivat jer il sam u martam il tenisicama….
- za haljinu sam mirna… imat ću crni korzet i crnu lepršavu suknjičku….
…. sad bi onak mogla svima preporučit da pročitate '' plameni inkvizitor 1 i 2 '' od M.J.Zagorke…. obje knjige odlične, velika šteta što nema i 3. dio….
… sad mi se tak čita neko ''neobavezno'' štivo… dosta mi već lektire.. polako ubija
me…
…. Trebala bi se počet bavit malo i maturalnom radnjom…digla sam neku knjigu ''droga- bič novog doba''… bez uvrede autoru to meni kao neka bajka…sad ću morat opet u gradsku i sama tražit i prebirat po policama punim knjiga ne bi li našla pravu knjigu za radnju… joj čovjek baš mora sve sam napravit….
I da…još ću vam preporučit i ''kći lotršćaka'' od Zagorke….
- sve u svemu cijeli tjedan je bio ok… izdržljiv… dobili testove iz fizike – ocijene ok… cijepili se pa sad pol razreda kuka kako ih boli lijevo rame ( i ja sam među njima )… dobili testove iz povijesti , ali budući da mi svi imamo visoke ciljeve u petak smo te ocijene iz povijesti ispravljali i nadamo se da će biti ispravljene… vikend je bio onak ni dobar ni loš…iako je mogao biti bolji…
- došle Danći i ja kod Patricije i sad ona kaže curke ajd da vas našminkam… i ja ajd… dok Danći je bila malo skeptična…. I sad da ne duljim i našminkala nas Patricija i onak sva zadovoljna svojim djelom kaže ona nama '' curke sad će te 100% nešt zbarit'' … eeee naša kolegica se malo z...b..a….
i sutra je josipovo pa ćemo da se vozamo i da skačemo po ono trampolinu u centru i baš će nam biti super…
To bi bilo sve cijenjene dame i gospodo….
PS. Goce ponekad pouka ili smisao je suvišan… kad bi tražili smisao u svemu što se događa oko nas poludjeli bi, zato je bolje neke stvari ostavit baš takvima kakve jesu… i možda ti ne vidiš al smisao u predhodnom postu postoji sad je na tebi da ga otkriješ ili ne…. Ja sam svoj smisao i pouku u njemu našla….
Pozzdrav svima ……..
subota_10.03.2007.
...
Ponekad su riječi suvišne.
Jedan pogled dovoljan je da zavirim u dušu smrtnika.
Ulične lampe bacaju sjene, svijetlost njihova guši svaki trag crne noći. Mostovi su opustjeli. Koraci vode nas preko protiv volje naše. Hodamo po blatu ostavljajući neljudske tragove zvijeri koja se krije u nama. Neka tamo daleka svijetlost otkriva nam skrivene putove nekih davnih osoba koje su hodile ovuda.
Svaki pogled u nazad samo nas još dublje vuče. Noge su teške a oči umorne. Uz stazu stoje kosturi naše budućnosti, u rukama svijeće obasjavaju lubanje, vosak kaplje na kosti.
Zatvarajući oči zavaravamo sami sebe, strah u nama vodi nas dalje. Sve dublje i dublje propadamo u blato. Vučemo jedni druge u ništavilo. Sklopljenih ruku izgovaramo posljednje riječi pokajanja. Propadajući, dočekuju nas s pljeskom oduševljenja sve one sitne duše propale prije nas. Sada smo na vrhuncu slave u ko zna kojem krugu ledene dvorane pakla….
Hodite našim stopama, neka vas naši tragovi vode, tamo duboko u utrobi zemlje možda nađemo spas.
I dream in darkness, i sleep o die. Rase the silence, erase my life. Our burning ashes blacken the day a world of nothingness blow me away…..
pozdrav svima
subota_03.03.2007.
osmijeh za umrijet
…. Začarao me jedan osmijeh. Probudio je u meni neviđene osjećaje radosti, zaluđenosti.
Taj tako nevin osmijeh činio je čuda, nevin osmijeh izazvan spontanom reakcijom okoline.
Vidjevši osmijeh snova rastopila sam se, postala sam rob čarobnog osmijeha… za to čudo dala bih svoje marte, prodala bi dušu vragu samo da svaki dan mogu vidjeti osmijeh čiste, neiskvarene nevinosti djeteta…
- eh taj osmijeh pamtit ću do kraja života….
I sad neka netko kaže da nisam skromna… ma ja sam oličenje skromnosti, meni je za sreću potrebno tako malo, jedna beznačajna reakcija kao što je osmijeh dovoljna je da me usreći i cijeli dan mi razveseli…
…. I sad da se okanim svetog mi osmijeha… ovaj tjedan bio je jako čudan…tj. ja sam bila jako čudna….čak sam bila ozbiljna
- bila sam u svom svijetu, većinu vremena odsutna…tamo negdje u svom svijetu sam bila,
sam se nadam da je to stanje lebdenja iznad ljudi završilo...
evo par stihova za Patriciju:
You belong to me
My snow white queen….
Don't look down
Don't look into the eyes of the world beneath you
Don't look down, you'll fall down,
You'll become their sacrifice
Right or wrong
Can't hold onto the fear that I'm lost without you
If I can't feel, I'm not mine,
I'm not real….
Sad par meni dobrih stihova…..
I can feel the night beginning
Separate me from the living
Understanding me
After all I've seen
Piecing every thought together
Find the words to make me better
If I only knew how to pull myself apart….
Pozdrav
